John Ronald Reuel Tolkien - Nedovrsene pripovijesti

Biljeka urednika

Kako je u pojedinim dijelovima knjige zastupljenost urednikih komentara vrlo neujednaena, pokazalo se potrebnim razluiti pisca i urednika na razliite naine. Pieve rijei prelomljene su veim slogom u primarnim tekstovima u cijeloj knjizi; ako pak urednik unosi opaske u neki od tih tekstova, to ini manjim slogom i s uvuenim marginama (kao na str. 334). Meutim, u PovijestiGaladriel i Celeborna, gdje uredniki tekst prevladava, margine se koriste na obrnut nain, kako u primarnome tekstu, tako i u Dodacima. U ostalim Dodacima (kao i u Uvodu, Daljnjem tijekuradnje teksta "Aldarion i Erendis", str. 240 i dalje, te prii Vjernikamen, str. 424-426) pieve su rijei prelomljene manjim slogom i s uvuenim marginama (kao na str. 181).

Biljeke u tekstu Dodataka obiljeene su simbolima umjesto brojevima, kako bi se razluile onih u primarnim tekstovima; biljeke samoga pisca na pojedinim mjestima u tekstu oznaene su u cijeloj knjizi naznakom "[Pieva biljeka.]".

Biljeka prevoditelja

Kako su u Algoritmovu izdanju ve objavljena sva pieva djela na koja se urednik poziva, odravanje dosljednosti bilo mi je kljuni kriterij u radu, kako pri uporabi pojmovlja, tako i pri parafraziranju srodnih stilskih odjeljaka. Navodi iz dotinih djela u pravilu su doslovno prenijeti iz njihovih tvrdo ukorienih izdanja; rijetke su preinake oznaene uglatim zagradama. Ondje gdje prijevodi nude vie rjeenja za isti pojam (npr. Ringwraith), zbog dosljednosti rabim samo jedan (tako, Prstenova sablast); kao naziv itelja Rohana zadrao sam pievu kovanicu Rohirrimi. Kvenijske, sindarinske i staroengleske pojmove, navode i stihove prevodio sam izravno s tih jezika, svugdje gdje postojei prijevodi nisu uspostavili snaan presedan. Pri izvoenju pridjeva iz naziva Nmenor, gdje postoji praksa pisanja i nmenorski i nmenrejski, zadrao sam obje inaice, uz pojanjenje u Kazalu.

Urednikove opaske o netonostima u tekstu Silmarilliona ispravljene su u drugome izdanju te knjige, na kojem se zasniva hrvatski prijevod. Podroban prikaz ovih i ostalih autorovih nedovrenih djela posveenih Nmenoru i Meuzemlju urednik donosi u dvanaest svezaka serijala The History of Middle-earth (vidi opasku na str. 18).

Serijal je objavljen izmeu 1983. i 1996., a u nas nije preveden, tako da naslove pojedinanih svezaka, kao i inih referentnih djela, zbog jasnoe navodim u izvornome obliku.

Nesebinu pomo pri radu pruili su mi spisateljica Cleolinda Jones i lingvist David Salo, kojima se najsrdanije zahvaljujem.

UVOD

Uvod

Potekoe s kojima se suoava onaj kojem je povjerena odgovornost za djela jednog pokojnog pisca teko su razrjeive. Neki bi u tom poloaju mogli odluiti da uope ne daju nikakvu grau u objavljivanje, izuzev moda onih djela koja su u vrijeme pieve smrti bila u praktiki dovrenom stanju. U sluaju neobjavljenih tekstova J. R.

R. Tolkiena, to bi se naelo na prvi pogled moglo uiniti valjanim; budui da je sm bio izuzetno kritian i strog prema vlastitim djelima, on ni u snu ne bi dopustio da ak ni oni cjelovitiji radovi iz ove knjige ugledaju svjetlost dana bez jo mnogo daljnjih dorada.

S druge strane, priroda i razmjeri njegove invencije u mojim oima stavljaju ak i one prie koje je napustio u osebujan poloaj.

Mogunost da Silmarillion ostane nepoznat za mene nije dolazila u obzir, iako je bio u nesreenom stanju i iako je moj otac imao poznate, premda uvelike neispunjene namjere da ga preobrazi; a u tom sam sluaju odluio, nakon dugog premiljanja, predstaviti taj rad ne u obliku povijesne studije, zbirke neusuglaenih tekstova povezanih komentarima, ve kao dovrenu i dosljednu cjelinu. Pripovijesti u ovoj knjizi, pak, posve su drugaije postavljene: uzete zajedno, one nisu cjelina, tako da knjiga nije vie od zbirke zapisa, nesrodnih oblikom, nakanom, doraenou i datumom sastavljanja (kao i mojim nainom predstavljanja), posveenih Nmenoru i Meuzemlju. Ali razlog za njihovo objavljivanje nije u biti drugaiji, iako je manje snaan, od onoga za koji sam drao da opravdava objavljivanje Sil

marilliona. Oni koji se ne bi eljeli odrei prizora gdje Melkor uz Ungoliant s vrha Hyarmentira gleda "Yavannina polja i panjake, zlaane pod visokom penicom bogova", gdje Fingolfinova vojska

J. R. R. Tolkien: Nedovrene pripovijesti

baca sjene pri prvome izlasku Mjeseca na Zapadu, gdje se Beren u vujem obliku krije pod Morgothovim prijestoljem, ili gdje svjetlost Silmarila iznenada cijepa mrak ume Neldoreth - oni e, uvjeren sam, smatrati da je od nesavrena oblika ovih pripovijesti mnogo vaniji glas Gandalfa (koji se ovdje posljednji put uje) dok zadirkuje uznositog Sarumana na sastanku Bijeloga vijea 2851. godine, ili dok u Minas Tirithu poslije Rata za Prsten opisuje zato i kako je poslao patuljke na onu slavnu proslavu u Vreastom vijencu; odnosno uzdizanje Ulma, Gospodara Voda, iz mora u Vinyamaru, ili skrivanje Mablunga iz Doriatha "poput puha" pod ruevinama mosta pred Nargothrondom, ili pak pogibija Isildura upravo u trenutku kad se iskobeljao iz blata rijeke Anduin.

Mnoge sastavnice ove zbirke zapravo su razrada tema to su u kraem obliku drugdje ve ispripovijedane, ili barem spomenute; a smjesta valja rei i to da tota u ovoj knjizi nee biti vrijedno truda onim itateljima Gospodara prstenova koji dre da je povijesna struktura Meuzemlja sredstvo, a ne cilj, nain, a ne svrha pripovijedanja, te se ne ele uputati u daljnje istraivanje istraivanja radi; ne zanima ih kako su Jahai Marke bili ustrojeni i radije bi ostavili Divlje ljude iz ume Dradan ondje gdje su ih i zatekli. Moj otac svakako ne bi smatrao da pritom grijee. U jednom pismu iz oujka 1955., napisanom prije izlaska treeg sveska Gospodara prstenova, izjavio je:

Sad bih tako htio da nikakvi dodaci nisu bili obeani! Jer smatram da pojavom u tako skraenom i zgusnutom obliku nee zadovoljiti nikoga: mene svakako nee; iz (zastraujue mase) pisama to ih primam, nee ni one kojima se takvo to svia

- zaprepaujue mnogobrojne; dok e oni koje knjiga jedino privlai kao "junaka romanca", te su im "neobjanjeni vidici"

tek dio itateljskog dojma, zanemariti dodatke, kako sasvim i dolikuje.

Vie uope nisam siguran da je ta sklonost pristupanju cijeloj stvari kao svojevrsnoj golemoj igri zapravo dobra - svakako nije za mene, kojemu su takve stvari privlane do fatalne mjere.

Rije je o, ini mi se, svojevrsnoj pohvali zaudnome uinku to ga pria ima, ovako utemeljena na vrlo opirnim i podrobnim razradama zemljopisa, kronologije i jezika, kad ima toliko onih koji na sva usta trae iste "podatke", odnosno "predaju".

UVOD

U jednom je pismu iz idue godine napisao:

Dok mnogi poput vas trae zemljovide, drugi bi htjeli geoloke osobine prije negoli imena mjesta; mnogi ele vilenjake gramatike, fonologije i uzorke; neki bi eljeli metrike i prozodije...